Nažalost, kao dizajneri, mi nemamo taj luksuz da govorim o bojama figurativno. Naš svet je uglavnom RGB, CMYK ili heksadecimalna oznaka , sa redovnim putovanjima u HSB.

To uopšte ne zvuči zabavno. To je jedan ozbiljan posao.  Rad sa bojama je suštinski deo grafičkog dizajna i greške sa bojom mogu da prouzrokuju veliki finansijski gubitak kasnije u štampi.

Dakle, hajde da vidimo gde nastaju greške.


1. Zastareli ili jeftin monitor
Prvo. Ne možete očekivati dobru reprodukciju boja na monitoru koji nije namenjen za profesionalnu upotrebu ili je jednostavno suviše star da bi prikazivao tačne vrednosti boja i osvetljenja.

Većinu monitora možete koristiti za igranje ili poslovne svrhe, ali oni nisu namenjeni za dizajn. Oni poseduju jeftinu elektroniku i jeftine displeje sa samo jednim ciljem – Veliki i jeftin proizvod u lokalnoj prodavnici elektronike. Možete da zamislite koliko oni brinu za boje i životni vek.

Zbog toga morate ignorisati takve monitore i kupiti veliki, skup monitor, čiju cenu se većina boji i pogledati. Videćete boje koje do sad niste mogli da vidite.


2. Ne kalibrisan monitor
Ako vaš monitor koristi podešavanja boja poput "Movies", "Tekst" ili "Gaming", vreme je da se sretnete sa kalibraciom.
Kalibracija je proces podešavanja monitora da pokaže najširi spektar boja i sivih tonova, tako da ćete videti stvari onakvima kakve zaista jesu. U suštini, svoj lični ukus za osvetljenje i kontrast zaboravite, podesite temperaturu osvetljenja na 6500K stepeni Kelvina. Zatim podešavajte postavke ekrana dok se ne podudaraju sa pravilima koje vam softver ispisuje na ekranu. Uvek je bolja hardverska kalibracija od softverske, ali ona zahteva kupovinu specijalnih uređaja, tako da za neko osnovno podešavanje poslužiće i softverska kalibracija.

Većina modernih, high-end monitora su fabrički kalibrisani, tako da ne morate da uradite kalibraciju, ali ništa vas ne košta da proverite da li su podešavanja dobra.

Evo članak koji objašnjava kako da kalibrišete monitor u Windows-u i evo jednog koji prikazuje istu stvar za Mac. Takođe možete da koristite jednostavne online alate za kalibraciju monitora, kao što je ovaj.


3. Podešavanje kolor profila
Nemojte menjati kolor profile u aplikaciji za dizajn, ako ne znate tačno šta želite da postignete.

Ako koristite najnovije verzije aplikacija, njihovi kolor profili su već podešeni da pokriju 99% slučajeva i pružaju vam najbolju moguću reprodukciju boja na niz uređaja. Postoji malo razloga da gubite vreme sa podešavanjima, čak i ukoliko ste veoma iskusni u upravljanju bojama i znate tačno šta želite da uradite.

Jedina odluka koju treba da donesete je da li radite za Web ili štampu, i to podesite prilikom kreiranja novog dokumenta.
Ostavite profile boja kao što su podešeni i bićete zadovoljni rezultatima.


4. Dizajniranje bez "Color proofing"-a
Ako "Color proofing" nije uključen, nikada nećete znati kako će boje izgledati kada se odštampaju (prikazan na desnoj strani).

Monitori imaju mnogo širi opseg boja od štampača. Ybog toga boje uvek izgledaju bolje na ekranu nego u štampi.

Uključivanjem ove upcije tokom rada, moći ćete da vidite kako će proizvod izgledati nakon štampe, tako da ćete izbeći skupe greške i razočarenja. Za Photoshop i Illustrator, Idite na View i uključite “Proof colors”.


5. Ne izrađivanje probnog otiska
Pravi dizajneri nikad ne bi poslali proizvod u štampu, bez predhodno izrađenog probnog otiska.

Ako kreirate rad za štampu, najveća graška koju možete da napravite nije u vezi sa RGB, CMYK, kalibracijom, kolor profilima... Najveća greška je izbegavanje probnog otiska.

Probni otisak je odštampan primerak vašeg dizajna na digitalnoj mašini i prikazuje kako će boje da izgledaju kada se štampa završi. Zašto to raditi? Možete uočiti neke probleme sa bojom pre štampe, koji na monitoru nisu bili vidljivi. Ako ne izrađujete probni otisak, možete dovesti sebe ili kompaniju u velike novčane gubitke, ako pošaljete dizajn sa greškom u štampu.

Takođe, sa probnim otiskom možete otići u štampariju i pokazati im kakve tačno boje želite. Štampar će da izmeri boje na probnom otisku i upoređivaće ih sa odštampanim tabacima. To je mnogo bolje rešenje, nego da on gleda u pasulj na koju ste vi tačno nijansu mislili.


6. Ne korišćenje HSB kolor miksera
HSB kolor mikser je toliko prirastao srcu profesionalnim dizajnerima da su razvijeni specijalni Photoshop plugin'ovi samo za tu upotrebu.

Blic test: Kako braon boju napraviti zasićenijom koristeći RGB ili CMYK klizače? Nemate ideju? Ni ja.

Kada počnete da razmišljate o HSB modelu, odgovor je jednostavan: Povećate saturaciju (zasićenost).

HSB, ili Hue-Saturation-Brightness mešanje boja je izmišljeno kao pomoć dizajnerima i umetnicima za biranje boje na najlakši način.

Ideja je jednostavna:
  • Hue klizačem biramo generalni ton boje
  • Saturation klizač omogućava promenu zasićenosti boje
  • Brightness klizačem menjamo svetlinu


Saveti u ovom članku su neke osnove, ali na kraju krajeva, svaki dizajner ima neke svoje trikove kada se radi o boji.
 
Kada sam počeo da ulazim u svet grafike, sreo sam se sa pojmovima kao što su CMYK i RGB. Iskreno, nisam imao pojma šta je to. Onda mi je neko rekao da koristim samo CMYK model, to je profi. Tako je i bilo… Tek pre par godina sam shvatio da su to dva potpuno različita modela i da se oba koriste u zavisnosti od potreba. Pa da počnemo…
     
CMYK je skraćenica od cyan (cijan), magenta, yellow (žuta), and key/black (crna). To su osnovne boje u ovom modelu. Teoretski dovoljne su samo tri boje CMY jer njihovim mešanjem bi trebalo da se dobije crna boja. To je suptraktivno mešanje boja, jer dodavanjem boja oduzima se svetlina belog papira. Što više boje dodajemo, papir je sve tamniji dok na kraju ne dobijemo crnu. Tako kaže teorija, međutim, ako stavimo 100% cijana, 100% magente i 100% žute, dobićemo crvenkasto-braon boju, a ne crnu, kao što to teorija kaže. Zašto? Zato što na ovom svetu ništa nije idealno, pa ni boje nisu idealne… Zato se uvodi četvrta boja – crna. Uvođenje crne ima i jedan logičan, ekonomski uzrok. Najčešće kod štampanje knjiga imamo samo crnu boju. Da se ne bi koristile tri osnovne boje, koristi se samo jedna. Ovaj model, kao što ste primetili, se koristi kod štampe.
RGB je skraćenica od red (crvena), green (zelena) i blue (plava). Ovaj metod mešanja boja se naziva aditivan jer mešanjem te tri boje dobija se bela. Da odmah pojasnim, to ne znači da mešanjem te tri boje dobijate belu, nego mešanjem ta tri svetlosna zraka dobija se bela svetlost. U zavisnosti od intenziteta dobija se svetlija ili tamnija boja, a od odnosa tih boja ton tj. nijansa. Na ovom principu rade monitori, projektori i ostali uređaji kod kojih se slika dobija emitovanjem svetlosti. 
Kakve to veze ima sa svetom grafike?

Ovo su dva najčešće korišćena modela... Postoje još i HSB, Lab itd. Prosto rečeno, ako će se vaš materijal štampati - koristite CMYK, a ako će se reprodukovati na monituru koristite - RGB model. Međutim, nije sve tako prosto. CMYK model je zavistan od izlaznog uređaja, kvaliteta boja, vrste papira... Najbolje rešenje ćete dobiti ako znate na kojoj mašini će se štampati i podesite vaš profil za tu mašinu. Često ne znate gde ćete štampati ili štampate na nekoj nestandardizovanoj mašini, onda preporučujem da se koristi neki od postojećih profila npr. 
(U Photoshopu ta podešavanje se nalaze na Edit -> Color settings...)

   U nekom narednu tekstu sledi detaljno objašnjenje Profila boja..
 
Najveći problem prilikom prvog uključivanja bilo kog programa predstavlja upravo radna površina odnosno snalaženje u istoj. Stoga ću u ovom tutorijalu razjasniti šta čemu služi i gde se nalazi, ili tačnije upoznaćemo se sa osnovnim rasporedom i funkcijom radne površine u Photoshop-u.

Pregled Radne Površine

Za početak, logično bi bilo da pogledamo radnu površinu Photoshop-a i upoznamo se sa opcijama i funkcijama koje pruža:   
Kada prvi put pokrenete Photoshop videćete nešto nalik ovom ScreenShot-u (u ovom slučaju radi se o Photoshop-u CS5, ako koristite neke prethodne verzije radna površina se može malo razlikovati) i kada pogledamo radnu površinu odmah je možemo podeliti na 6 sastavnih delova odnosno panela:
  • Osnovni Meni
  • Glavni Meni
  • Toolbox
  • Opcije Alata
  • Palete
  • Radne Površine
Sada ćemo malo dublje istražiti kako se koriste, čemu služe i opcije kojim raspolaže svaki od ovih sastavnih delova odnosno panela.
     
Osnovni Meni
 
Ovaj meni se nalazi na samom vrhu prozora Photoshopa. Ali on nije tu postavljen tek tako, već postoji očigledna hijerarhija važnosti. Ako sada već naslućujete da u njemu vršimo neka generalna podešavanja vezana za celokupan prozor Photoshopa, na pravom ste putu!

       Dugme Aplikacije
Prva opcija koju možemo primetiti jeste upravo sam Logo Photoshop-a. Klikom na logo dobijamo padajući meni iz koga možemo da MinimizujemoRazvučemo kao i nekolicinu drugih opcija medju kojima se još ističe opcija kojom Izlazimo iz Photoshopa. Takodje postoji opcija da ukoliko na isti logo mišem kliknemo dva puta automatski izlazimo iz programa.

       Bridge i Mini Bridge
Sledeća opcija u ovom nizu će vam dosta pomoći prilikom uvoza slika na radnu površinu Photoshop-a. Predstavlja zasebnu aplikaciju koja nam olakšava uvoz fotografija ili bilo kakvog sadržaja. 
Pored aplikacije Bridge od skora postoji i nova opcija Mini Bridge kojom je ova aplikacija još više integrisana u Photoshop, tako da sada možemo još lakše uvesti materijal na radnu površinu.

       Zoom Level, Arange Documents i Screen ModeI

zadnje tri opcije su prilično jednostavne za shvatanje .
Zoom Level opcijom podešavamo nivo uvećanja radne površine. 
Arange Documents opcijom rasporedjujemo otvorene fajlove po radnoj površini, tako da ukoliko imamo više otvorenih dokumenata možemo ih ovom opcijom bolje organizovati po radnoj površini. 
Screen Mode opcijom možemo menjati način na koji gledamo neki otvoreni dokument.
   
Glavni Meni 
      
Ako ste radili u bilo kom drugom programu pod Windows operativnim sistemom, verovatno ste već upoznati sa ovim tipom menija. Svaka od ovih opcija u nizu ima padajući meni koj sadrži sva podešavanja vezana za datu opciju. Svi padajući meniji imaju po nekoliko zajedničkih karakteristika: 
Prva karakretistična stvar kod menija su Prečice koje se nalaze sa desne strane menija (naravno samo u slučaju da ta funkcija ima pripisanu prečicu ). Ukoliko iza imena funkcije idu tri tačkice to je znak da ta funkcija otvara novi prozor za unos podataka  (Trim…). Zadnja zajednička karakteristika koju ćemo pomenuti je da ukoliko sa desne strane funkcije imamo malu strelicu to je znak da ta funkcija sadrži pod meni.

Ukratko ćemo proći kroz funkcije koje pružaju najosnovnije opcije.

       Opcija File

Pod ovom opcijom možete naći neke najosnovnije funkcije kao što su New za Kreiranje novog dokumenta, Open Otvaranje nekog projekta kao i funkcija Save koju koristimo kako bi sačuvali projekat na kome radimo.Ovo su i neke standardne funkcije koje poseduje bilo koji program. Postoje još dosta interesantnih stvari pod ovim menijem pa bi bilo najbolje da sami isprobate sve opcije.

       Opcija Edit

Ova opcija nam pruža funkcije kao što su Undo kojom se vraćamo unazad po jedan korak, CopyPaste ,Cut kojim radimo standardne funkcije tipa kopiraj-nalepi i možda čak i najbitnija opcija Preferences gde vršimo sva podešavanja, od jedinica mere u kojima se računa radni prostor pa do količine ram memorijekoje koristi Photoshop.

       Opcija Image

Kao i što bi smo predpostavili ova opcija ima neke veze sa Slikom. Pod ovom opcijom vršimo podešavanja kao što su: Mode gde menjamo sistem boja ( RGB, CMYK…) pod kojim je dokument, Adjustments pruža mnoštvo mogućnosti za promenu boja, kontrasta, osvetljenja itd. kao i Image Size i Canvas Size gde vršimo podešavanja vezana za veličinu radnog prostora odnosno platna.

       Opcija View

Ovde vršimo sva podešavanja vezana za način na koji vidimo otvoreni dokument. Funkcijama Zoom In i Zoom Out približavamo i odaljavamo radni prostor, zatim još nekoliko bitnih funkcija koje ću napomenuti su Snap i Snap To kojim aktiviramo mogućnost da se slojevi lepe za vodiče ili mrežu u zavisnosti od toga kako smo podesili ovu funkciju.
   
Toolbox 
    
Ovo je ako ne i najvažniji deo Photoshopa, jer ako se možemo tako izraziti “ni jedan majstor nemože raditi bez svog alata”. Vi kao budući majstori svog Photoshop zanata, trebalo bi da znate rukovati svojim alatima.

Pri vrhu toolbox-a se nalazi dume nalik strelicama pritiskom na koje možemo proširiti ili skupiti prozor sa alatima:
Ukoliko vam pozicija toolbox-a ne odgovara vrlo ga lako možete izmestiti i postaviti ga gde vam je volja. Sve što je potrebno je da levim klikom miša na glavu toolbox-a (mali sivi tab pri vrhu) prevlačimo do željenog mesta: 
Paleta toolbox poseduje pregršt alata od kojih bih izdvojio:
  • Move Tool – za pomeranje objekata po radnoj površini.
  • Selection Tool – koji koristimo za pravljenje selekcija.
  • Crop Tool – za isecanje radne površine.
  • Brush Tool – za crtanje.
  • Eraser Tool – za brisanje.
  • Gradient Tool – za pravljenje tonskih prelaza.
  • Pen Tool – za pravljenje vektorskih putanja.
  • Type Tool – za ispisivanje teksta.
Koje koristimo vrlo lako, jednostavnim odabirom iz toolbox-a pustimo mašti na volju po radnoj površini.
Još jedna stvar koju bih napomenuo vezanu za toolbox su pod opcije koje poseduju mnogi alati. Indikator pod menija je mala strelica u donjem desnom uglu ikonice alata.

   Opcije Alata
   
Ovaj deo radne površine je direktno povezan sa toolbox-om. On nam omogućava da vršimo sva podešavanja vezana za alate. Sadržaj menija je promenljiv i zavisi od alata koji je trenutno aktivan. Tako da ukoliko na primer aktiviramo Brush Tool dobićemo sva podešavanja vezana za taj alat, kao što su debljina, tip i oblik četkice: 
Najbolji način da otkrijete šta vam ova sekcija radne površine nudi je upravo kroz praksu. 

     Palete
     
Palete se nalaze sa desne strane radne povšine Photoshop-a. Ako smo uzeli analogiju da je toolbox kutija sa alatima onda za palete možemo reći da su vaše fioke u kojima držite sve neophodne stvarčice. Postoje mnogo različitih paleta sa raznolikim podešavanjima i 2/3 njih najverovatnije uopšte nećete koristiti. Neke od paleta koje bih izdvojio su:
  • Leyers – u kojoj vršimo sva podešavanja i organizaciju slojeva.
  • Swatches – vršite odabir predefinisanih boja.
  • Styles – za dodavanje predefinisanih efekata na nekom sloju.
  • Adjusments – za dodavanje efekata korekcije boja, kontrasta i još mnogih korisnih podešavanja.
  • Character i Paragraf – za formatiranje texta i podešavanja fonta.
  • Brush – za podešavanje četkica
       Osnovne Karakteristike Paleta

Sve palate su organizovane tako da što lakše možemo vrlo brzo preći sa jedne na drugu. Prozor sa paletama sastoji se od odredjenog broja fioka koje sadrže po jedan tab za svaku paletu koja se nalazi fioci. Željenu paletu možemo aktivirati jednostavnim klikom na tab sa njenim imenom.

Redosled paleta unutar fioka može se vrlo lako promeniti. Jednostavno kliknite i prevlačite tab palete ispred ili iza susednih tabova:
Kao i toolbox bilo koju paletu možemo izmestiti iz default pozicije i ostaviti da takoreći pluta po radnoj površini. Jednostavnim klikom na glavu palete prevlačimo do željene pozicije: 
Možda čak i značajnija opcija je da palete možete prebacivati iz jedne fioke u drugu jednostavnim prevlačenjem kao i malopre, samo što sada paletu prevučemo do tabova u željenoj fioci.

Kao što možeme izmestiti pojedinačne palete isto tako možemo i sa fiokama koje sadrže te palete.

U desnom uglu paleta nalazi se mala ikonica u obliku strelica, klikom na nju možemo ceo prozor sa paletama skupiti,proširiti i obrnuto:
Kada se palete nalaze u minimizovanom stanju odnosno kada ih klikom na ikonicu u obliku strelice skupimo primećujemo veliku razliku. Sada na mestu gde su bile palete organizovane po tabovima imamo ikonice i opis za svaku od paleta. Klikom na neku od ikonica dobijamo pop-up paletu: 
Ovaj metod minimizovanih paleta može biti vrlo koristan. Ukoliko vam fali prostor na radnoj površini, a trenutno vam većina paleta nije potrebna ovaj metod ili izgled paleta vam može dobro poslužiti.

       Opcije Paleta

Još jedna bitna stvar kod paleta jeste podešavanje istih. Epa upravo za tu svrhu pored svake palete imamo dugme koje nam daje sve opcije vezane za tu paletu:
Samo jedna bitna stvar zbog koje bih ste se možda bunili je da se dugme nije na paleti već na fioci u kojoj se nalazi, sada u zavisnosti od palete koja je aktivna u toj fioci, dugme će pokazivati sva podešavanja za istu:

       Horizontalno Slaganje Paleta

Verovatno ste već primetili da na svim slikama iz prethodnih primera imamo jedan red ikonica sa leve strane paleta:
Šta je ustvari taj red ikonica? Odgovor je krajnje jednostavan, ovaj red ikonica nije ništa drugo nego nego još jedna kolona, ali sada minimizovanih paleta. Možemo namestiti da nam na isti način izgledaju i ovi defaultni paneli pored. Prvo ćemo minimizovati klikom na dugme u obliku strelice, zatim po istom principu kako resajzujemo bilo koji prozor u Windows operativnom sistemu, levim klikom miša uhvatićemo ivicu prozora sa panelima i prevlačimo na desno sve dok se tekst pored ikonica na minimizovanim panelima ne izgubi: 
Naravno da niste ograničeni na samo dve kolone sa paletama, palete možete korizontalno slagati koliko vam volja, što naravno ne bih preporučio. Jedino ako baš imate jaku rezoluciju monitora pa vam radna površina nije oskudna.

Spisak svih paleta koje možete postaviti na radnu površinu možete naći pod opcijom Window:

   Radne Površine
    
Ova sekcija je implementirana relativno skoro, u novijim verzijama Photoshop-a. Iako tu postoji već dosta dugo (pod Window>Workspace ) developeri koji stoje iza Photoshop-a došli su na genijalnu ideju da ovu funkciju implementiraju pri vrhu prozora photoshopa u vidu nekoliko predefinisanih tipova radne površine.

Šta se ustvari dešava kada aktiviramo neku od ponudjenih opcija? Ono što se dešava je u direktnoj vezi sa sekcijom koju smo malopre obradili (Palete), tako da kada aktiviramo neku od opcija, palete sa desne strane prozora Photoshop-a bivaju zamenjene nekim drugim paletama relevantnim za opciju koju smo izabrali.

Ako ste grafički dizajner (na primer.) i cilj vam je da nešto dizajnirate, a palete sa strane vam ne pružaju dovoljno opcija za podešavanje pri takvom radu, možete vrlo brzo prebaciti na predefinisanu radnu površinu Design tako što pri vrhu toolbox-a sa desne strane kliknete na dugme u obliku duple strelice i iz padajućeg menija odaberete opciju Design.
Ukoliko želite da sami organizujete svoju radnu površinu, to možete ućiniti veoma jednostavno. Podesite sve palete kako vam najviše odgovara (možete i iz Window> opcije ubaciti još poneku paletu) i ponovo na dugme u obliku strelice samo sada iz padajućeg menija izaberite opciju New Workspace, zatim nazovite novi Workspace.